Japanski obrazovni sustav reformiran je nakon Drugog svjetskog rata. Stari sustav 6-5-3-3 promijenjen je u novi sustav 6-3-3-4, preuzet od Amerikanaca. – 6 godina osnovne škole – 3 godine niže srednje škole – 3 godine više srednje škole – 4 godine sveučilišta Gimukyoiku (obavezno obrazovanje) traje 9 godina i sastoji se od 6 godina osnovne škole (shougakkou) i 3 godine niže srednje škole (chuugakkou).
Japan ima jednu od najobrazovanijih populacija na svijetu, sa 100% upisa u 9 obveznih razreda i zanemarivom stopom nepismenosti. Iako srednja škola nije obvezna, oko 96% srednjoškolaca se upisuje u nju. U urbanim područjima upis je gotovo 100%. Stopa napuštanja srednje škole iznosi oko 2% i lagano raste. Oko 46% svih maturanata kasnije se upisuje na fakultet. Ministarstvo obrazovanja pažljivo prati nastavni plan i program, udžbenike i metode poučavanja te održava istu razinu obrazovanja u cijeloj zemlji. To omogućuje visoku razinu obrazovanja za sve Japance.
STUDENTSKI ŽIVOT
Većina škola radi na trosemestralnoj osnovi, a školska godina počinje u travnju. Ovaj sustav uveden je 1872. godine i modeliran je po francuskom školskom sustavu koji počinje u travnju. Fiskalna godina u Japanu također počinje u travnju, a završava u ožujku sljedeće godine, što je pogodnije za škole. Travanj je vrhunac proljeća, kada cvjeta japanski simbol, cvijet trešnje, pa se to smatra i najpogodnijim vremenom za novi početak. Međutim, ova razlika u sustavu školske godine uzrokuje određene neugodnosti učenicima koji žele studirati u inozemstvu, jer školski kalendar počinje kasnije, posebno u europskim i američkim okruženjima. Osim nižih razreda osnovne škole, prosječni školski dan tijekom tjedna traje 6 sati, što je jedan od najdužih školskih dana na svijetu.
Čak i nakon završetka školskog dana, učenici obično imaju puno domaćih zadaća, obaveznih instrukcija, treninga i drugih obveza koje im onemogućuju slobodno vrijeme. Imaju nešto slobodnog vremena tijekom praznika, koji traju 6 tjedana u ljetnim mjesecima i oko 2 tjedna svake zime i proljeća. Međutim, tijekom tog vremena dobivaju i puno domaćih zadaća i vježbi. Za razliku od naših viših razreda, u Japanu svaki razred ima svoju stalnu učionicu, a učitelji se rotiraju. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja, u većini slučajeva, jedan učitelj predaje sve predmete.
Kao rezultat brzog rasta stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, broj učenika u tipičnom razredu osnovne ili srednje škole naglo se povećao na 50, ali budući da je stopa nataliteta opala u moderno doba, broj učenika po razredu ostao je ispod 40. U javnim osnovnim i srednjim školama učenici imaju propisane obroke (kyuushoku), standardne jelovnike koji su isti za sve. Također mogu donijeti bento kutije ili kutije za ručak koje jedu u učionici. Gotovo sve škole također zahtijevaju uniforme, s tim da su samo učenici nižih razreda osnovne škole izuzeti od uniformi (seifuku). Još jedna zanimljiva činjenica je da osnovne i srednje škole nemaju osoblje za čišćenje; umjesto toga, učenici sami čiste škole.